ostváriti
ostváriti (što, se) svrš. 〈prez. òstvārīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òstvāren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ostvariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ostvarim |
| 2. | ostvariš |
| 3. | ostvari |
| množina | |
| 1. | ostvarimo |
| 2. | ostvarite |
| 3. | ostvare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ostvarit ću |
| 2. | ostvarit ćeš |
| 3. | ostvarit će |
| množina | |
| 1. | ostvarit ćemo |
| 2. | ostvarit ćete |
| 3. | ostvarit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ostvarih |
| 2. | ostvari |
| 3. | ostvari |
| množina | |
| 1. | ostvarismo |
| 2. | ostvariste |
| 3. | ostvariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ostvario sam |
| 2. | ostvario si |
| 3. | ostvario je |
| množina | |
| 1. | ostvarili smo |
| 2. | ostvarili ste |
| 3. | ostvarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ostvario |
| 2. | bio si ostvario |
| 3. | bio je ostvario |
| množina | |
| 1. | bili smo ostvarili |
| 2. | bili ste ostvarili |
| 3. | bili su ostvarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ostvari |
| množina | |
| 1. | ostvarimo |
| 2. | ostvarite |
| glagolski prilog prošli | |
| ostvarivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ostvario, ostvarila, ostvarilo | |
| ostvarili, ostvarile, ostvarila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ostvaren, ostvarena, ostvareno | |
| ostvareni, ostvarene, ostvarena | |
Definicija
| 1. | učiniti da što zaživi [Krležin tekst dojmljivo je ostvaren na pozornici] |
| 2. | pretvoriti u stvarnost; postići [ostvariti ideje; ostvariti želje] |
| 3. | (se) postići rezultat koji pruža zadovoljstvo [ostvariti se kao nogometni trener] |
| 4. | pretvoriti u vrijednost [ostvariti profit] |
Etimologija
✧ o (b)- + v. stvar
