òrgānskī
òrgānskī prid.
Izvedeni oblici
| Pozitiv | |
|---|---|
| muški rod | |
| jednina | |
| N | organski |
| G | organskog / organskoga |
| D | organskom / organskome / organskomu |
| A | organskog / organski |
| V | organski |
| L | organskom / organskome / organskomu |
| I | organskim |
| množina | |
| N | organski |
| G | organskih |
| D | organskim / organskima |
| A | organske |
| V | organski |
| L | organskim / organskima |
| I | organskim / organskima |
| srednji rod | |
| jednina | |
| N | organsko |
| G | organskog / organskoga |
| D | organskom / organskome / organskomu |
| A | organsko |
| V | organsko |
| L | organskom / organskome / organskomu |
| I | organskim |
| množina | |
| N | organska |
| G | organskih |
| D | organskim / organskima |
| A | organska |
| V | organska |
| L | organskim / organskima |
| I | organskim / organskima |
| ženski rod | |
| jednina | |
| N | organska |
| G | organske |
| D | organskoj |
| A | organsku |
| V | organska |
| L | organskoj |
| I | organskom |
| množina | |
| N | organske |
| G | organskih |
| D | organskim / organskima |
| A | organske |
| V | organske |
| L | organskim / organskima |
| I | organskim / organskima |
Definicija
| 1. | a. koji se odnosi na organe; organički b. koji je svojstven organizmu; urođen c. koji je u bitnoj vezi, prirodno povezan; prirodan |
| 2. | koji pripada živom svijetu, opr. neorganski, anorganski |
| 3. | pren. koji je primjeren strukturi cjeline, koji je neodvojivo srastao s cjelinom |
Sintagma
∆ organska bolest med. bolest obilježena prepoznatljivom strukturnom ili biokemijskom nenormalnošću organa ili tkiva;
organska kemija kemija spojeva ugljika;
organski spojevi kem. velika skupina kemijskih spojeva, opr. anorganski;
organski testovi fiziol. način ispitivanja funkcionalnih sposobnosti pojedinih organskih sustava (ob. kardiovaskularni i respiratorni sustav);
organski vodiči fiz. naziv za organske polimere koji provode električnu struju poput kovina (npr. poliacetilen, poliparafenilen itd.)
organska kemija kemija spojeva ugljika;
organski spojevi kem. velika skupina kemijskih spojeva, opr. anorganski;
organski testovi fiziol. način ispitivanja funkcionalnih sposobnosti pojedinih organskih sustava (ob. kardiovaskularni i respiratorni sustav);
organski vodiči fiz. naziv za organske polimere koji provode električnu struju poput kovina (npr. poliacetilen, poliparafenilen itd.)
Etimologija
✧ vidi òrgān
