ordinírati
ordinírati () dv. 〈prez. ordìnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ordinirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ordiniram |
| 2. | ordiniraš |
| 3. | ordinira |
| množina | |
| 1. | ordiniramo |
| 2. | ordinirate |
| 3. | ordiniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ordinirat ću |
| 2. | ordinirat ćeš |
| 3. | ordinirat će |
| množina | |
| 1. | ordinirat ćemo |
| 2. | ordinirat ćete |
| 3. | ordinirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ordinirah |
| 2. | ordiniraše |
| 3. | ordiniraše |
| množina | |
| 1. | ordinirasmo |
| 2. | ordiniraste |
| 3. | ordinirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ordinirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ordinirao sam |
| 2. | ordinirao si |
| 3. | ordinirao je |
| množina | |
| 1. | ordinirali smo |
| 2. | ordinirali ste |
| 3. | ordinirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ordinirao |
| 2. | bio si ordinirao |
| 3. | bio je ordinirao |
| množina | |
| 1. | bili smo ordinirali |
| 2. | bili ste ordinirali |
| 3. | bili su ordinirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ordiniraj |
| množina | |
| 1. | ordinirajmo |
| 2. | ordinirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ordinirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| ordiniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ordinirao, ordinirala, ordiniralo | |
| ordinirali, ordinirale, ordinirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ordiniran, ordinirana, ordinirano | |
| ordinirani, ordinirane, ordinirana | |
Definicija
| 1. | primiti/primati bolesnike na pregled u ordinaciji |
| 2. | pejor. obaviti/obavljati neku djelatnost |
| 3. | kat. zarediti/zaređivati |
Etimologija
✧ njem. ordinieren ← lat. ordinare: sređivati
