Hrvatski jezični portal

ordinírati

ordinírati () dv.prez. ordìnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
ordinirati
 
prezent
jednina
1. ordiniram
2. ordiniraš
3. ordinira
množina
1. ordiniramo
2. ordinirate
3. ordiniraju
 
futur
jednina
1. ordinirat ću
2. ordinirat ćeš
3. ordinirat će
množina
1. ordinirat ćemo
2. ordinirat ćete
3. ordinirat će
 
imperfekt
jednina
1. ordinirah
2. ordiniraše
3. ordiniraše
množina
1. ordinirasmo
2. ordiniraste
3. ordinirahu
 
aorist
jednina
1. ordinirah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. ordinirao sam
2. ordinirao si
3. ordinirao je
množina
1. ordinirali smo
2. ordinirali ste
3. ordinirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ordinirao
2. bio si ordinirao
3. bio je ordinirao
množina
1. bili smo ordinirali
2. bili ste ordinirali
3. bili su ordinirali
 
imperativ
jednina
2. ordiniraj
množina
1. ordinirajmo
2. ordinirajte
 
glagolski prilog sadašnji
ordinirajući
 
glagolski prilog prošli
ordiniravši
 
glagolski pridjev aktivni
ordinirao, ordinirala, ordiniralo
ordinirali, ordinirale, ordinirala
 
glagolski pridjev pasivni
ordiniran, ordinirana, ordinirano
ordinirani, ordinirane, ordinirana
Definicija
1. primiti/primati bolesnike na pregled u ordinaciji
2. pejor. obaviti/obavljati neku djelatnost
3. kat. zarediti/zaređivati
Etimologija
njem. ordinieren ← lat. ordinare: sređivati