òriti se
òriti se nesvrš. 〈prez. òrīm se, pril. sad. òrēći se, gl. im. òrēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | orim |
| 2. | oriš |
| 3. | ori |
| množina | |
| 1. | orimo |
| 2. | orite |
| 3. | ore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | orit ću |
| 2. | orit ćeš |
| 3. | orit će |
| množina | |
| 1. | orit ćemo |
| 2. | orit ćete |
| 3. | orit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | orah |
| 2. | oraše |
| 3. | oraše |
| množina | |
| 1. | orasmo |
| 2. | oraste |
| 3. | orahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | orio sam |
| 2. | orio si |
| 3. | orio je |
| množina | |
| 1. | orili smo |
| 2. | orili ste |
| 3. | orili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam orio |
| 2. | bio si orio |
| 3. | bio je orio |
| množina | |
| 1. | bili smo orili |
| 2. | bili ste orili |
| 3. | bili su orili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ori |
| množina | |
| 1. | orimo |
| 2. | orite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| orio, orila, orilo | |
| orili, orile, orila | |
Definicija
jez. knjiž. razg. razlijegati se na velikom otvorenom prostoru; odjekivati, odzvanjati (o zvuku ili glasu) [pjesma se ori]
Etimologija
✧ prasl. *orati, oriti (rus. orát') ? ≃ skr. āryati: slavi
