Hrvatski jezični portal

òriti se

òriti se nesvrš.prez. òrīm se, pril. sad. òrēći se, gl. im. òrēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
oriti
 
prezent
jednina
1. orim
2. oriš
3. ori
množina
1. orimo
2. orite
3. ore
 
futur
jednina
1. orit ću
2. orit ćeš
3. orit će
množina
1. orit ćemo
2. orit ćete
3. orit će
 
imperfekt
jednina
1. orah
2. oraše
3. oraše
množina
1. orasmo
2. oraste
3. orahu
 
perfekt
jednina
1. orio sam
2. orio si
3. orio je
množina
1. orili smo
2. orili ste
3. orili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam orio
2. bio si orio
3. bio je orio
množina
1. bili smo orili
2. bili ste orili
3. bili su orili
 
imperativ
jednina
2. ori
množina
1. orimo
2. orite
 
glagolski prilog sadašnji
oreći
 
glagolski pridjev aktivni
orio, orila, orilo
orili, orile, orila
Definicija
jez. knjiž. razg. razlijegati se na velikom otvorenom prostoru; odjekivati, odzvanjati (o zvuku ili glasu) [pjesma se ori]
Etimologija
prasl. *orati, oriti (rus. orát') ? ≃ skr. āryati: slavi