òriti se
òriti se nesvrš. 〈prez. òrīm se, pril. sad. òrēći se, gl. im. òrēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | orim |
2. | oriš |
3. | ori |
množina | |
1. | orimo |
2. | orite |
3. | ore |
futur | |
jednina | |
1. | orit ću |
2. | orit ćeš |
3. | orit će |
množina | |
1. | orit ćemo |
2. | orit ćete |
3. | orit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | orah |
2. | oraše |
3. | oraše |
množina | |
1. | orasmo |
2. | oraste |
3. | orahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | orio sam |
2. | orio si |
3. | orio je |
množina | |
1. | orili smo |
2. | orili ste |
3. | orili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam orio |
2. | bio si orio |
3. | bio je orio |
množina | |
1. | bili smo orili |
2. | bili ste orili |
3. | bili su orili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ori |
množina | |
1. | orimo |
2. | orite |
glagolski prilog sadašnji | |
oreći | |
glagolski pridjev aktivni | |
orio, orila, orilo | |
orili, orile, orila |