ȍsnova
ȍsnova ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | osnova |
| G | osnove |
| D | osnovi |
| A | osnovu |
| V | osnovo |
| L | osnovi |
| I | osnovom |
| množina | |
| N | osnove |
| G | osnova |
| D | osnovama |
| A | osnove |
| V | osnove |
| L | osnovama |
| I | osnovama |
Definicija
| 1. | a. ono na čemu se što gradi, tvori, stvara [bez osnove; mijenjati iz osnove; na osnovi (čega); u osnovi]; baza, temelj b. glavno ili odlučujuće načelo [sve ovdje radimo na komercijalnoj osnovi] |
| 2. | lingv. dio riječi koji se u promjeni ne mijenja i koji može biti temeljem za tvorbu tvorenica (ruk-, pek-) [pridjevska osnova; prezentska osnova; imenska osnova], usp. nastavak (3) |
Sintagma
∆ vezana osnova lingv. osnova koja nikada ne dolazi kao osnova samostalnih riječi, nego samo u tvorbi složenica i u prefiksalnoj tvorbi (npr. -teka)
Etimologija
✧ prasl. *osnova (stsl. osnovanije, rus. osnóva) ← o (b)- + prasl. *snovati (rus. snovát')
