Hrvatski jezični portal

ȍsnova

ȍsnova ž

Izvedeni oblici
jednina
N osnova
G osnove
D osnovi
A osnovu
V osnovo
L osnovi
I osnovom
množina
N osnove
G osnova
D osnovama
A osnove
V osnove
L osnovama
I osnovama
Definicija
1. a. ono na čemu se što gradi, tvori, stvara [bez osnove; mijenjati iz osnove; na osnovi (čega); u osnovi]; baza, temelj b. glavno ili odlučujuće načelo [sve ovdje radimo na komercijalnoj osnovi]
2. lingv. dio riječi koji se u promjeni ne mijenja i koji može biti temeljem za tvorbu tvorenica (ruk-, pek-) [pridjevska osnova; prezentska osnova; imenska osnova], usp. nastavak (3)
Sintagma
vezana osnova lingv. osnova koja nikada ne dolazi kao osnova samostalnih riječi, nego samo u tvorbi složenica i u prefiksalnoj tvorbi (npr. -teka)
Etimologija
prasl. *osnova (stsl. osnovanije, rus. osnóva) ← o (b)- + prasl. *snovati (rus. snovát')