òtīći
òtīći svrš. 〈prez. òtīđēm/ȍdēm, pril. pr. òtišāvši, imp. otíđi, aor. otíđoh/òdoh, prid. rad. òtišao/òtišla ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| otići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odem |
| 2. | odeš |
| 3. | ode |
| množina | |
| 1. | odemo |
| 2. | odete |
| 3. | odu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ću |
| 2. | ćeš |
| 3. | će |
| množina | |
| 1. | ćemo |
| 2. | ćete |
| 3. | će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odoh |
| 2. | ode |
| 3. | ode |
| množina | |
| 1. | odosme |
| 2. | odoste |
| 3. | odoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sam |
| 2. | si |
| 3. | je |
| množina | |
| 1. | smo |
| 2. | ste |
| 3. | su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam |
| 2. | bio si |
| 3. | bio je |
| množina | |
| 1. | bili smo |
| 2. | bili ste |
| 3. | bili su |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odi |
| množina | |
| 1. | odimo |
| 2. | odite |
| glagolski prilog prošli | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| , , | |
| , , | |
Definicija
| 1. | () a. napustiti neko mjesto, udaljiti se b. proći, proteći, minuti c. nestati [otići u vjetar 1. besmisleno se potrošiti (o novcu i sl.) 2. ne ostvariti se (o obećanjima, planovima i sl.); otići bestraga nestati, izgubiti se (bez žaljenja); otići k vragu nastradati] d. razg. eufem. umrijeti, poginuti |
| 2. | (kome) a. posjetiti koga b. smjestiti se kod koga |
| 3. | ob. u: [ne znati otići suviše se dugo zadržati ili zadržavati u gostima, nemati mjere; otići praznih ruku ne dobiti ništa, ne obaviti posao] |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. ići
