otòpiti
otòpiti (što, se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òtopljen〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| otopiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | otopim |
| 2. | otopiš |
| 3. | otopi |
| množina | |
| 1. | otopimo |
| 2. | otopite |
| 3. | otope |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | otopit ću |
| 2. | otopit ćeš |
| 3. | otopit će |
| množina | |
| 1. | otopit ćemo |
| 2. | otopit ćete |
| 3. | otopit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | otopih |
| 2. | otopi |
| 3. | otopi |
| množina | |
| 1. | otopismo |
| 2. | otopiste |
| 3. | otopiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | otopio sam |
| 2. | otopio si |
| 3. | otopio je |
| množina | |
| 1. | otopili smo |
| 2. | otopili ste |
| 3. | otopili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam otopio |
| 2. | bio si otopio |
| 3. | bio je otopio |
| množina | |
| 1. | bili smo otopili |
| 2. | bili ste otopili |
| 3. | bili su otopili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | otopi |
| množina | |
| 1. | otopimo |
| 2. | otopite |
| glagolski prilog prošli | |
| otopivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| otopio, otopila, otopilo | |
| otopili, otopile, otopila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| otopljen, otopljena, otopljeno | |
| otopljeni, otopljene, otopljena | |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. topiti
