tòpiti
tòpiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -pēći, prid. trp. tȍpljen, gl. im. -pljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
topiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | topim |
2. | topiš |
3. | topi |
množina | |
1. | topimo |
2. | topite |
3. | tope |
futur | |
jednina | |
1. | topit ću |
2. | topit ćeš |
3. | topit će |
množina | |
1. | topit ćemo |
2. | topit ćete |
3. | topit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | topljah |
2. | topljaše |
3. | topljaše |
množina | |
1. | topljasmo |
2. | topljaste |
3. | topljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | topio sam |
2. | topio si |
3. | topio je |
množina | |
1. | topili smo |
2. | topili ste |
3. | topili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam topio |
2. | bio si topio |
3. | bio je topio |
množina | |
1. | bili smo topili |
2. | bili ste topili |
3. | bili su topili |
imperativ | |
jednina | |
2. | topi |
množina | |
1. | topimo |
2. | topite |
glagolski prilog sadašnji | |
topeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
topio, topila, topilo | |
topili, topile, topila | |
glagolski pridjev pasivni | |
topljen, topljena, topljeno | |
topljeni, topljene, topljena |
1. | (što) a. činiti da neka tvar prijeđe iz krutog u tekuće stanje prirodnim putem ili zagrijavanjem do odgovarajućih uvjeta [topiti led] b. razlagati krutu tvar u tekućini; otapati c. uranjati u tekućinu; utapati, umakati, močiti |
2. | (se) a. prelaziti u tekuće stanje pod djelovanjem topline [snijeg se topi] b. pren. mršaviti, gubiti na težini c. pren. uživati u čemu [topiti se (od miline itd.) jako uživati, osjećati se vrlo ugodno (radosno, blaženo, veselo) zbog čega ili zbog koga] |
3. | (koga, se) rij. utapljati se (ob. u vodi) |