oživotvòriti
oživotvòriti (što) svrš. 〈prez. oživòtvorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. oživòtvoren, gl. im. oživotvorénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oživotvoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oživotvorim |
| 2. | oživotvoriš |
| 3. | oživotvori |
| množina | |
| 1. | oživotvorimo |
| 2. | oživotvorite |
| 3. | oživotvore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oživotvorit ću |
| 2. | oživotvorit ćeš |
| 3. | oživotvorit će |
| množina | |
| 1. | oživotvorit ćemo |
| 2. | oživotvorit ćete |
| 3. | oživotvorit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | oživotvorih |
| 2. | oživotvori |
| 3. | oživotvori |
| množina | |
| 1. | oživotvorismo |
| 2. | oživotvoriste |
| 3. | oživotvoriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oživotvorio sam |
| 2. | oživotvorio si |
| 3. | oživotvorio je |
| množina | |
| 1. | oživotvorili smo |
| 2. | oživotvorili ste |
| 3. | oživotvorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oživotvorio |
| 2. | bio si oživotvorio |
| 3. | bio je oživotvorio |
| množina | |
| 1. | bili smo oživotvorili |
| 2. | bili ste oživotvorili |
| 3. | bili su oživotvorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oživotvori |
| množina | |
| 1. | oživotvorimo |
| 2. | oživotvorite |
| glagolski prilog prošli | |
| oživotvorivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oživotvorio, oživotvorila, oživotvorilo | |
| oživotvorili, oživotvorile, oživotvorila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oživotvoren, oživotvorena, oživotvoreno | |
| oživotvoreni, oživotvorene, oživotvorena | |
Definicija
provesti neku zamisao u život; ostvariti
