oživotvòriti
oživotvòriti (što) svrš. 〈prez. oživòtvorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. oživòtvoren, gl. im. oživotvorénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oživotvoriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | oživotvorim |
2. | oživotvoriš |
3. | oživotvori |
množina | |
1. | oživotvorimo |
2. | oživotvorite |
3. | oživotvore |
futur | |
jednina | |
1. | oživotvorit ću |
2. | oživotvorit ćeš |
3. | oživotvorit će |
množina | |
1. | oživotvorit ćemo |
2. | oživotvorit ćete |
3. | oživotvorit će |
aorist | |
jednina | |
1. | oživotvorih |
2. | oživotvori |
3. | oživotvori |
množina | |
1. | oživotvorismo |
2. | oživotvoriste |
3. | oživotvoriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | oživotvorio sam |
2. | oživotvorio si |
3. | oživotvorio je |
množina | |
1. | oživotvorili smo |
2. | oživotvorili ste |
3. | oživotvorili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam oživotvorio |
2. | bio si oživotvorio |
3. | bio je oživotvorio |
množina | |
1. | bili smo oživotvorili |
2. | bili ste oživotvorili |
3. | bili su oživotvorili |
imperativ | |
jednina | |
2. | oživotvori |
množina | |
1. | oživotvorimo |
2. | oživotvorite |
glagolski prilog prošli | |
oživotvorivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
oživotvorio, oživotvorila, oživotvorilo | |
oživotvorili, oživotvorile, oživotvorila | |
glagolski pridjev pasivni | |
oživotvoren, oživotvorena, oživotvoreno | |
oživotvoreni, oživotvorene, oživotvorena |