nàtūći
nàtūći (se) svrš. 〈prez. natúčēm (se), pril. pr. nàtūkāvši (se), imp. natúci (se), prid. rad. nàtūkao (se), prid. trp. natùčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| natući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | natučem |
| 2. | natučeš |
| 3. | natuče |
| množina | |
| 1. | natučemo |
| 2. | natučete |
| 3. | natuku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | natući ću |
| 2. | natući ćeš |
| 3. | natući će |
| množina | |
| 1. | natući ćemo |
| 2. | natući ćete |
| 3. | natući će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | natukoh |
| 2. | natuče |
| 3. | natuče |
| množina | |
| 1. | natukosmo |
| 2. | natukoste |
| 3. | natukoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | natukao sam |
| 2. | natukao si |
| 3. | natukao je |
| množina | |
| 1. | natukli smo |
| 2. | natukli ste |
| 3. | natukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam natukao |
| 2. | bio si natukao |
| 3. | bio je natukao |
| množina | |
| 1. | bili smo natukli |
| 2. | bili ste natukli |
| 3. | bili su natukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | natuci |
| množina | |
| 1. | natucimo |
| 2. | natucite |
| glagolski prilog prošli | |
| natukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| natukao, natukla, natuklo | |
| natukli, natukle, natukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| natučen, natučena, natučeno | |
| natučeni, natučene, natučena | |
Definicija
| 1. | (čega) uloviti u velikom broju [natući štetočina]; potamaniti |
| 2. | (koga) jako istući, premlatiti [natući dijete] |
| 3. | (što) udarcem povrijediti [natući koljeno] |
| 4. | (što) čvrsto nataknuti [natući kapu na čelo]; nabiti |
| 5. | (se) pasti i udariti se; ozlijediti se |
| 6. | a. dobiti željenu količinu čega što se tuče, usp. nakȑcati, kȑcati b. pren. steći, dobiti veću količinu čega [natući novaca] |
Etimologija
✧ na- + v. tući
