natáložiti se
natáložiti se svrš. 〈prez. -īm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. natáložen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nataložiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nataložim |
| 2. | nataložiš |
| 3. | nataloži |
| množina | |
| 1. | nataložimo |
| 2. | nataložite |
| 3. | natalože |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nataložit ću |
| 2. | nataložit ćeš |
| 3. | nataložit će |
| množina | |
| 1. | nataložit ćemo |
| 2. | nataložit ćete |
| 3. | nataložit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nataložih |
| 2. | nataloži |
| 3. | nataloži |
| množina | |
| 1. | nataložismo |
| 2. | nataložiste |
| 3. | nataložiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nataložio sam |
| 2. | nataložio si |
| 3. | nataložio je |
| množina | |
| 1. | nataložili smo |
| 2. | nataložili ste |
| 3. | nataložili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nataložio |
| 2. | bio si nataložio |
| 3. | bio je nataložio |
| množina | |
| 1. | bili smo nataložili |
| 2. | bili ste nataložili |
| 3. | bili su nataložili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nataloži |
| množina | |
| 1. | nataložimo |
| 2. | nataložite |
| glagolski prilog prošli | |
| nataloživši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nataložio, nataložila, nataložilo | |
| nataložili, nataložile, nataložila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nataložen, nataložena, nataloženo | |
| nataloženi, nataložene, nataložena | |