nàzdravljati
nàzdravljati (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nazdravljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nazdravljam |
| 2. | nazdravljaš |
| 3. | nazdravlja |
| množina | |
| 1. | nazdravljamo |
| 2. | nazdravljate |
| 3. | nazdravljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nazdravljat ću |
| 2. | nazdravljat ćeš |
| 3. | nazdravljat će |
| množina | |
| 1. | nazdravljat ćemo |
| 2. | nazdravljat ćete |
| 3. | nazdravljat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nazdravljah |
| 2. | nazdravljaše |
| 3. | nazdravljaše |
| množina | |
| 1. | nazdravljasmo |
| 2. | nazdravljaste |
| 3. | nazdravljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nazdravljao sam |
| 2. | nazdravljao si |
| 3. | nazdravljao je |
| množina | |
| 1. | nazdravljali smo |
| 2. | nazdravljali ste |
| 3. | nazdravljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nazdravljao |
| 2. | bio si nazdravljao |
| 3. | bio je nazdravljao |
| množina | |
| 1. | bili smo nazdravljali |
| 2. | bili ste nazdravljali |
| 3. | bili su nazdravljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nazdravljaj |
| množina | |
| 1. | nazdravljajmo |
| 2. | nazdravljajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nazdravljajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nazdravljao, nazdravljala, nazdravljalo | |
| nazdravljali, nazdravljale, nazdravljala | |
Etimologija
✧ vidi nàzdraviti
