nàzdravljati
nàzdravljati (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nazdravljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nazdravljam |
2. | nazdravljaš |
3. | nazdravlja |
množina | |
1. | nazdravljamo |
2. | nazdravljate |
3. | nazdravljaju |
futur | |
jednina | |
1. | nazdravljat ću |
2. | nazdravljat ćeš |
3. | nazdravljat će |
množina | |
1. | nazdravljat ćemo |
2. | nazdravljat ćete |
3. | nazdravljat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nazdravljah |
2. | nazdravljaše |
3. | nazdravljaše |
množina | |
1. | nazdravljasmo |
2. | nazdravljaste |
3. | nazdravljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nazdravljao sam |
2. | nazdravljao si |
3. | nazdravljao je |
množina | |
1. | nazdravljali smo |
2. | nazdravljali ste |
3. | nazdravljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nazdravljao |
2. | bio si nazdravljao |
3. | bio je nazdravljao |
množina | |
1. | bili smo nazdravljali |
2. | bili ste nazdravljali |
3. | bili su nazdravljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nazdravljaj |
množina | |
1. | nazdravljajmo |
2. | nazdravljajte |
glagolski prilog sadašnji | |
nazdravljajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nazdravljao, nazdravljala, nazdravljalo | |
nazdravljali, nazdravljale, nazdravljala |