nàviknuti
nàviknuti (se) svrš. 〈prez. nàviknēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. nàvikni (se), prid. rad. nàvikao (se)〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naviknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naviknem |
| 2. | navikneš |
| 3. | navikne |
| množina | |
| 1. | naviknemo |
| 2. | naviknete |
| 3. | naviknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naviknut ću |
| 2. | naviknut ćeš |
| 3. | naviknut će |
| množina | |
| 1. | naviknut ćemo |
| 2. | naviknut ćete |
| 3. | naviknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naviknuh / navikoh |
| 2. | naviknu / naviče |
| 3. | naviknu / naviče |
| množina | |
| 1. | naviknusmo / navikosmo |
| 2. | naviknuste / navikoste |
| 3. | naviknuše / navikoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naviknuo sam |
| 2. | naviknuo si |
| 3. | naviknuo je |
| množina | |
| 1. | naviknuli smo |
| 2. | naviknuli ste |
| 3. | naviknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naviknuo |
| 2. | bio si naviknuo |
| 3. | bio je naviknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo naviknuli |
| 2. | bili ste naviknuli |
| 3. | bili su naviknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | navikni |
| množina | |
| 1. | naviknimo |
| 2. | naviknite |
| glagolski prilog prošli | |
| naviknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naviknuo, naviknula, naviknulo | |
| naviknuli, naviknule, naviknula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naviknut, naviknuta, naviknuto | |
| naviknuti, naviknute, naviknuta | |
| 1. | (se na što, na koga) a. steći naviku b. upoznati se i pomiriti s nečim ili nekim [naviknuti se na čiju prisutnost] |
| 2. | a. (koga na što) učiniti da mu što postane navikom b. natjerati nekoga da prihvati koga ili što |