nogírati
nogírati (koga) dv. 〈prez. nògīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nogirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nogiram |
| 2. | nogiraš |
| 3. | nogira |
| množina | |
| 1. | nogiramo |
| 2. | nogirate |
| 3. | nogiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nogirat ću |
| 2. | nogirat ćeš |
| 3. | nogirat će |
| množina | |
| 1. | nogirat ćemo |
| 2. | nogirat ćete |
| 3. | nogirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nogirah |
| 2. | nogiraše |
| 3. | nogiraše |
| množina | |
| 1. | nogirasmo |
| 2. | nogiraste |
| 3. | nogirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nogirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nogirao sam |
| 2. | nogirao si |
| 3. | nogirao je |
| množina | |
| 1. | nogirali smo |
| 2. | nogirali ste |
| 3. | nogirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nogirao |
| 2. | bio si nogirao |
| 3. | bio je nogirao |
| množina | |
| 1. | bili smo nogirali |
| 2. | bili ste nogirali |
| 3. | bili su nogirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nogiraj |
| množina | |
| 1. | nogirajmo |
| 2. | nogirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nogirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| nogiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nogirao, nogirala, nogiralo | |
| nogirali, nogirale, nogirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nogiran, nogirana, nogirano | |
| nogirani, nogirane, nogirana | |
Definicija
žarg. riješiti/rješavati se koga, (o)tjerati ga od sebe, jednostrano prekinuti vezu s kim; dati nogu (npr. kad djevojka prekine vezu s momkom itd.)
Etimologija
✧ vidi nòga
