nàīći
nàīći svrš. 〈prez. nàīđēm, pril. pr. nàišāvši, imp. naíđi, aor. naíđoh, prid. rad. nàišao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naiđem |
| 2. | naiđeš |
| 3. | naiđe |
| množina | |
| 1. | naiđemo |
| 2. | naiđete |
| 3. | naiđu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naići ću |
| 2. | naići ćeš |
| 3. | naići će |
| množina | |
| 1. | naići ćemo |
| 2. | naići ćete |
| 3. | naići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naiđoh |
| 2. | naiđe |
| 3. | naiđe |
| množina | |
| 1. | naiđosmo |
| 2. | naiđoste |
| 3. | naiđoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naišao sam |
| 2. | naišao si |
| 3. | naišao je |
| množina | |
| 1. | naišli smo |
| 2. | naišli ste |
| 3. | naišli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naišao |
| 2. | bio si naišao |
| 3. | bio je naišao |
| množina | |
| 1. | bili smo naišli |
| 2. | bili ste naišli |
| 3. | bili su naišli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naiđi |
| množina | |
| 1. | naiđimo |
| 2. | naiđite |
| glagolski prilog prošli | |
| naišavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naišao, naišla, naišlo | |
| naišli, naišle, naišla | |
Definicija
| 1. | () doći, pojaviti se; navratiti, svratiti (o osobama) |
| 2. | (na što, na koga) naći bez traženja; nabasati, naletjeti, namjeriti se, sastati |
Frazeologija
⃟ naići na minu 1. nagaziti na eksplozivnu napravu 2. pren. neočekivano doživjeti otpor, oštru oporbu, spletku itd.
Etimologija
✧ na- + v. ići
