nàīći
nàīći svrš. 〈prez. nàīđēm, pril. pr. nàišāvši, imp. naíđi, aor. naíđoh, prid. rad. nàišao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
naići | |
prezent | |
jednina | |
1. | naiđem |
2. | naiđeš |
3. | naiđe |
množina | |
1. | naiđemo |
2. | naiđete |
3. | naiđu |
futur | |
jednina | |
1. | naići ću |
2. | naići ćeš |
3. | naići će |
množina | |
1. | naići ćemo |
2. | naići ćete |
3. | naići će |
aorist | |
jednina | |
1. | naiđoh |
2. | naiđe |
3. | naiđe |
množina | |
1. | naiđosmo |
2. | naiđoste |
3. | naiđoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | naišao sam |
2. | naišao si |
3. | naišao je |
množina | |
1. | naišli smo |
2. | naišli ste |
3. | naišli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam naišao |
2. | bio si naišao |
3. | bio je naišao |
množina | |
1. | bili smo naišli |
2. | bili ste naišli |
3. | bili su naišli |
imperativ | |
jednina | |
2. | naiđi |
množina | |
1. | naiđimo |
2. | naiđite |
glagolski prilog prošli | |
naišavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
naišao, naišla, naišlo | |
naišli, naišle, naišla |
1. | () doći, pojaviti se; navratiti, svratiti (o osobama) |
2. | (na što, na koga) naći bez traženja; nabasati, naletjeti, namjeriti se, sastati |