báciti
báciti (koga, što) svrš. 〈prez. bȃcīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. bȃčen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| baciti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bacim |
| 2. | baciš |
| 3. | baci |
| množina | |
| 1. | bacimo |
| 2. | bacite |
| 3. | bace |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bacit ću |
| 2. | bacit ćeš |
| 3. | bacit će |
| množina | |
| 1. | bacit ćemo |
| 2. | bacit ćete |
| 3. | bacit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | bacih |
| 2. | baci |
| 3. | baci |
| množina | |
| 1. | bacismo |
| 2. | baciste |
| 3. | baciše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bacio sam |
| 2. | bacio si |
| 3. | bacio je |
| množina | |
| 1. | bacili smo |
| 2. | bacili ste |
| 3. | bacili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bacio |
| 2. | bio si bacio |
| 3. | bio je bacio |
| množina | |
| 1. | bili smo bacili |
| 2. | bili ste bacili |
| 3. | bili su bacili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | baci |
| množina | |
| 1. | bacimo |
| 2. | bacite |
| glagolski prilog prošli | |
| bacivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bacio, bacila, bacilo | |
| bacili, bacile, bacila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| bačen, bačena, bačeno | |
| bačeni, bačene, bačena | |
| 1. | zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [baciti kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći |
| 2. | razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [baciti u zapećak] |
| 3. | uludo potrošiti, utrošiti [baciti novac] |
| 4. | uputiti, ubaciti u sandučić [baciti pismo]; impostirati |
| 5. | odreći se čega, ostaviti se [baciti duhan] |
| 6. | riješiti se nepotrebnog [baciti stare stvari] |
| 7. | oboriti koga na pod [baciti na obje plećke] |
| 8. | (što komu) dati stoci i peradi da jede, staviti pred nju (ob. u staji ili u dvorištu) koliko se zahvati vilama ili izručke |
| 9. | dovesti u težak položaj [baciti u bijedu] |
| 10. | (u nekim vezama riječi) dovesti u funkciju [baciti brod (u more) porinuti; baciti udicu; baciti pjesmu zapjevati u klapi za svoj užitak; baciti igru (partiju) zaigrati; baciti balote] |