báciti
báciti (koga, što) svrš. 〈prez. bȃcīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. bȃčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
baciti | |
prezent | |
jednina | |
1. | bacim |
2. | baciš |
3. | baci |
množina | |
1. | bacimo |
2. | bacite |
3. | bace |
futur | |
jednina | |
1. | bacit ću |
2. | bacit ćeš |
3. | bacit će |
množina | |
1. | bacit ćemo |
2. | bacit ćete |
3. | bacit će |
aorist | |
jednina | |
1. | bacih |
2. | baci |
3. | baci |
množina | |
1. | bacismo |
2. | baciste |
3. | baciše |
perfekt | |
jednina | |
1. | bacio sam |
2. | bacio si |
3. | bacio je |
množina | |
1. | bacili smo |
2. | bacili ste |
3. | bacili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bacio |
2. | bio si bacio |
3. | bio je bacio |
množina | |
1. | bili smo bacili |
2. | bili ste bacili |
3. | bili su bacili |
imperativ | |
jednina | |
2. | baci |
množina | |
1. | bacimo |
2. | bacite |
glagolski prilog prošli | |
bacivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
bacio, bacila, bacilo | |
bacili, bacile, bacila | |
glagolski pridjev pasivni | |
bačen, bačena, bačeno | |
bačeni, bačene, bačena |
1. | zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [baciti kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći |
2. | razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [baciti u zapećak] |
3. | uludo potrošiti, utrošiti [baciti novac] |
4. | uputiti, ubaciti u sandučić [baciti pismo]; impostirati |
5. | odreći se čega, ostaviti se [baciti duhan] |
6. | riješiti se nepotrebnog [baciti stare stvari] |
7. | oboriti koga na pod [baciti na obje plećke] |
8. | (što komu) dati stoci i peradi da jede, staviti pred nju (ob. u staji ili u dvorištu) koliko se zahvati vilama ili izručke |
9. | dovesti u težak položaj [baciti u bijedu] |
10. | (u nekim vezama riječi) dovesti u funkciju [baciti brod (u more) porinuti; baciti udicu; baciti pjesmu zapjevati u klapi za svoj užitak; baciti igru (partiju) zaigrati; baciti balote] |