Hrvatski jezični portal

báciti

báciti (koga, što) svrš.prez. bȃcīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. bȃčen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
baciti
 
prezent
jednina
1. bacim
2. baciš
3. baci
množina
1. bacimo
2. bacite
3. bace
 
futur
jednina
1. bacit ću
2. bacit ćeš
3. bacit će
množina
1. bacit ćemo
2. bacit ćete
3. bacit će
 
aorist
jednina
1. bacih
2. baci
3. baci
množina
1. bacismo
2. baciste
3. baciše
 
perfekt
jednina
1. bacio sam
2. bacio si
3. bacio je
množina
1. bacili smo
2. bacili ste
3. bacili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam bacio
2. bio si bacio
3. bio je bacio
množina
1. bili smo bacili
2. bili ste bacili
3. bili su bacili
 
imperativ
jednina
2. baci
množina
1. bacimo
2. bacite
 
glagolski prilog prošli
bacivši
 
glagolski pridjev aktivni
bacio, bacila, bacilo
bacili, bacile, bacila
 
glagolski pridjev pasivni
bačen, bačena, bačeno
bačeni, bačene, bačena
Definicija
1. zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [baciti kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći
2. razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [baciti u zapećak]
3. uludo potrošiti, utrošiti [baciti novac]
4. uputiti, ubaciti u sandučić [baciti pismo]; impostirati
5. odreći se čega, ostaviti se [baciti duhan]
6. riješiti se nepotrebnog [baciti stare stvari]
7. oboriti koga na pod [baciti na obje plećke]
8. (što komu) dati stoci i peradi da jede, staviti pred nju (ob. u staji ili u dvorištu) koliko se zahvati vilama ili izručke
9. dovesti u težak položaj [baciti u bijedu]
10. (u nekim vezama riječi) dovesti u funkciju [baciti brod (u more) porinuti; baciti udicu; baciti pjesmu zapjevati u klapi za svoj užitak; baciti igru (partiju) zaigrati; baciti balote]
Frazeologija
baciti bombu izazvati veliko iznenađenje;
baciti cimu dodati uže radi pristajanja broda;
baciti jabuku (sjeme) razdora (među koga) dati stalan povod ili razlog za razdor, svađu itd.;
baciti karte 1. reg. zaigrati na karte, odigrati partiju karata 2. čitati sudbinu iz karata;
baciti kocku 1. dosl. baciti kocku radi dobitka u igri 2. pren. odlučiti se, donijeti važnu odluku;
baciti krivnju (krivicu) na koga optužiti, okriviti;
baciti ljagu (na koga) osramotiti, doprinijeti njegovu lošem glasu;
baciti natrag (koga) žarg. unazaditi, vratiti na prijašnje pozicije ili na ono stanje namjera ili planova kakvo je bilo prije nedaće, nepredviđenih okolnosti i sl. [imao sam namjeru srediti knjige, ali ovo sve (neprilike, nevolje, bolest) bacilo me natrag];
baciti obraz pod noge osramotiti se;
baciti oko 1. (na koga) zagledati se (o momku i djevojci) 2. (na što) uočiti, htjeti dobiti, kupiti i sl.;
baciti pjesmu reg. žarg. zapjevati u društvu u ugodnom raspoloženju;
baciti prašinu u oči obmanuti, prevariti koga;
baciti pogled (na što) ovlaš, letimično pregledati (rukopis i sl.);
baciti rukavicu (komu) 1. doslovno tom radnjom izazvati na dvoboj 2. pren. pružiti osnovu za sporenje, za raspru itd.;
baciti sidro 1. usidriti se 2. pren. ustaliti se negdje, postati stalan, ukorijeniti se;
baciti u staro željezo pejor. postupiti kao s nepotrebnim (doslovno i o osobi);
baciti u zasjenak (sjenu) nadmašiti koga po dobrim odlikama, zaslugama, glasu i u javnosti itd.;
baciti u zrak raznijeti eksplozivnom napravom i sl.;
nisam (nisi itd., to nije) još za baciti još ima vrijednost, ne može se otpisati, može koristiti, može još dati nešto od sebe, nije za škart, s njim se još može računati [meni je pedeset godina, ali još nisam za baciti];
(to je) za baciti (to je) za otpatke, škart, za smeće (ob. o raznim predmetima koji se svrstavaju po tome da li će se još upotrebljavati i biti korisni ili će se smatrati nekorisnim)
Etimologija
✧ ← bačiti (c umjesto č prema imp. baci) ← prasl.: ugledati (ukr. báčyty, polj. baczyć)