nàstati
nàstati (, čime, iz/od čega) svrš. 〈prez. nàstanēm, pril. pr. -āvši, prid. rad. nàstao〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nastati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nastanem / nastadem |
| 2. | nastaneš / nastadeš |
| 3. | nastane / nastade |
| množina | |
| 1. | nastanemo / nastademo |
| 2. | nastanete / nastadete |
| 3. | nastanu / nastadu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nastat ću |
| 2. | nastat ćeš |
| 3. | nastat će |
| množina | |
| 1. | nastat ćemo |
| 2. | nastat ćete |
| 3. | nastat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nastadoh |
| 2. | nastade |
| 3. | nastade |
| množina | |
| 1. | nastadosmo |
| 2. | nastadoste |
| 3. | nastadoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nastao sam |
| 2. | nastao si |
| 3. | nastao je |
| množina | |
| 1. | nastali smo |
| 2. | nastali ste |
| 3. | nastali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nastao |
| 2. | bio si nastao |
| 3. | bio je nastao |
| množina | |
| 1. | bili smo nastali |
| 2. | bili ste nastali |
| 3. | bili su nastali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nastani |
| množina | |
| 1. | nastanimo |
| 2. | nastanite |
| glagolski prilog prošli | |
| nastavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nastao, nastala, nastalo | |
| nastali, nastale, nastala | |
| 1. | a. biti na početku [tako je nastao svijet]; postati b. razviti, proizići iz čega [bolest nastaje upravo u takvim psihičkim stanjima] |
| 2. | oblikovati se [iz grude snijega nastaje snjegović] |