napútiti
napútiti (koga) svrš. 〈prez. nàpūtīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàpūćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naputiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naputim |
| 2. | naputiš |
| 3. | naputi |
| množina | |
| 1. | naputimo |
| 2. | naputite |
| 3. | napute |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naputit ću |
| 2. | naputit ćeš |
| 3. | naputit će |
| množina | |
| 1. | naputit ćemo |
| 2. | naputit ćete |
| 3. | naputit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naputih |
| 2. | naputi |
| 3. | naputi |
| množina | |
| 1. | naputismo |
| 2. | naputiste |
| 3. | naputiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naputio sam |
| 2. | naputio si |
| 3. | naputio je |
| množina | |
| 1. | naputili smo |
| 2. | naputili ste |
| 3. | naputili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naputio |
| 2. | bio si naputio |
| 3. | bio je naputio |
| množina | |
| 1. | bili smo naputili |
| 2. | bili ste naputili |
| 3. | bili su naputili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naputi |
| množina | |
| 1. | naputimo |
| 2. | naputite |
| glagolski prilog prošli | |
| naputivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naputio, naputila, naputilo | |
| naputili, naputile, naputila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| napućen, napućena, napućeno | |
| napućeni, napućene, napućena | |
Definicija
dati savjet [naputiti na dobro (zlo)]; posavjetovati
Etimologija
✧ na- + v. put
