nárav
nárav ž 〈G I -i〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | narav |
| G | naravi |
| D | naravi |
| A | narav |
| V | naravi |
| L | naravi |
| I | naravlju / naravi |
| množina | |
| N | naravi |
| G | naravi |
| D | naravima |
| A | naravi |
| V | naravi |
| L | naravima |
| I | naravima |
Definicija
| 1. | razg. osobine ličnosti; ćud, priroda, temperament |
| 2. | zast. priroda (1), v. |
Etimologija
✧ prasl. *norvъ (rus. nórov: običaj, češ. mrav), lit. noras: volja ← ie. *h2ner-/h2nor-: snaga (skr. sūnaras: prikladan, stir. nert: snaga)
