lèžati
lèžati () nesvrš. 〈prez. lèžīm, pril. sad. lèžēći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ležati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ležim |
| 2. | ležiš |
| 3. | leži |
| množina | |
| 1. | ležimo |
| 2. | ležite |
| 3. | leže |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ležat ću |
| 2. | ležat ćeš |
| 3. | ležat će |
| množina | |
| 1. | ležat ćemo |
| 2. | ležat ćete |
| 3. | ležat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ležah |
| 2. | ležaše |
| 3. | ležaše |
| množina | |
| 1. | ležasmo |
| 2. | ležaste |
| 3. | ležahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ležao sam |
| 2. | ležao si |
| 3. | ležao je |
| množina | |
| 1. | ležali smo |
| 2. | ležali ste |
| 3. | ležali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ležao |
| 2. | bio si ležao |
| 3. | bio je ležao |
| množina | |
| 1. | bili smo ležali |
| 2. | bili ste ležali |
| 3. | bili su ležali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | leži |
| množina | |
| 1. | ležimo |
| 2. | ležite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ležeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ležao, ležala, ležalo | |
| ležali, ležale, ležala | |
| 1. | biti u vodoravnu položaju, mirovati ispružen; počivati |
| 2. | pren. a. biti u zatvoru [ležati pet godina] b. biti mrtav c. pejor. stalno se odmarati ne radeći |
| 3. | zauzimati neki prostor, prostirati se, nalaziti se na nekom prostoru, biti smješten ili uskladišten (za zemljopisne pojmove, stvari, pošiljke, teret itd.) [grad leži na obali] |