màjūr
màjūr m 〈G majúra〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | majur |
| G | majura |
| D | majuru |
| A | majur |
| V | majuru |
| L | majuru |
| I | majurom |
| množina | |
| N | majuri |
| G | majura |
| D | majurima |
| A | majure |
| V | majuri |
| L | majurima |
| I | majurima |
Definicija
reg. imanje s poljima i gospodarskim zgradama; salaš
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i etnici): Mȁjer (1340, Istra, Primorje, Lika, Podravina, Slavonija), Mȁjerhof (Baranja, Međimurje, ← njem.), Màjerić (440, Zagreb, Međimurje, Zagorje), Majérović (Gospić, Lika, Primorje), Majúrac (Našice), Màjurdžić (Vukovar), Majúrec (220, Velika Gorica, Z Slavonija, Prigorje)
◊ top. (naselja): Màjūr (Vrbovec, 117 stan.), Majúrec (Križevci, 472 stan.)
◊ top. (naselja): Màjūr (Vrbovec, 117 stan.), Majúrec (Križevci, 472 stan.)
Etimologija
✧ mađ. major ← njem. Meierhof
