màgarac
màgarac m 〈G -ārca, V -ārče, N mn -ārci〉
| jednina | |
|---|---|
| N | magarac |
| G | magarca |
| D | magarcu |
| A | magarca |
| V | magarče |
| L | magarcu |
| I | magarcem |
| množina | |
| N | magarci |
| G | magaraca |
| D | magarcima |
| A | magarce |
| V | magarci |
| L | magarcima |
| I | magarcima |
| 1. | zool. kopitar neparnoprstaš (Equus asinus) iz porodice konja, dugouha domaća životinja za nošenje tereta; osao, sivac, tovar |
| 2. | pren. onaj komu je upućen blaži prijekor zbog samovolje, neposlušnosti i dr. [magarac jedan] |
| 3. | pejor. bena, glupan, budala, kenjac |