kȍnj
kȍnj m (ženka: kobila, mlado: ždrijebe) 〈G kònja, V kȍnju, D mn kònjima/kònjma jez. knjiž.〉
jednina | |
---|---|
N | konj |
G | konja |
D | konju |
A | konja |
V | konju |
L | konju |
I | konjem |
množina | |
N | konji |
G | konja |
D | konjima |
A | konje |
V | konji |
L | konjima |
I | konjima |
1. | zool. a. sisavac (Equus caballus) iz porodice sisavaca kopitara (Equidae), domaća životinja za vuču i jahanje [bosanski konj; jahaći konj; konj za vuču] b. v. vrana (2a) |
2. | nogari za piljenje; jarac, koza |
3. | šah figura koja se povlači u obliku slova L; skakač |
4. | razg. a. onoliko tereta (ob. drva) koliko se natovari na konja b. tehn. konjska snaga (kratica KS) |
5. | sport gimnastička sprava |
6. | razg. pejor. onaj koji radi što loše ili nerazumno, neprilično [konju jedan]; glupan |