ràspraviti
ràspraviti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràspravljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raspraviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raspravim |
| 2. | raspraviš |
| 3. | raspravi |
| množina | |
| 1. | raspravimo |
| 2. | raspravite |
| 3. | rasprave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raspravit ću |
| 2. | raspravit ćeš |
| 3. | raspravit će |
| množina | |
| 1. | raspravit ćemo |
| 2. | raspravit ćete |
| 3. | raspravit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | raspravih |
| 2. | raspravi |
| 3. | raspravi |
| množina | |
| 1. | raspravismo |
| 2. | raspraviste |
| 3. | raspraviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspravio sam |
| 2. | raspravio si |
| 3. | raspravio je |
| množina | |
| 1. | raspravili smo |
| 2. | raspravili ste |
| 3. | raspravili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raspravio |
| 2. | bio si raspravio |
| 3. | bio je raspravio |
| množina | |
| 1. | bili smo raspravili |
| 2. | bili ste raspravili |
| 3. | bili su raspravili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raspravi |
| množina | |
| 1. | raspravimo |
| 2. | raspravite |
| glagolski prilog prošli | |
| raspravivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raspravio, raspravila, raspravilo | |
| raspravili, raspravile, raspravila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raspravljen, raspravljena, raspravljeno | |
| raspravljeni, raspravljene, raspravljena | |
Definicija
| 1. | (što) razmotriti sa željom da se objasni; pretresti |
| 2. | (se) dogovorno riješiti spor, međusobno raščistiti stvari, probleme itd. |
Etimologija
✧ raz- + v. pravi
