ranjávati
ranjávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. rànjāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ranjavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ranjavam |
| 2. | ranjavaš |
| 3. | ranjava |
| množina | |
| 1. | ranjavamo |
| 2. | ranjavate |
| 3. | ranjavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ranjavat ću |
| 2. | ranjavat ćeš |
| 3. | ranjavat će |
| množina | |
| 1. | ranjavat ćemo |
| 2. | ranjavat ćete |
| 3. | ranjavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ranjavah |
| 2. | ranjavaše |
| 3. | ranjavaše |
| množina | |
| 1. | ranjavasmo |
| 2. | ranjavaste |
| 3. | ranjavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ranjavao sam |
| 2. | ranjavao si |
| 3. | ranjavao je |
| množina | |
| 1. | ranjavali smo |
| 2. | ranjavali ste |
| 3. | ranjavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ranjavao |
| 2. | bio si ranjavao |
| 3. | bio je ranjavao |
| množina | |
| 1. | bili smo ranjavali |
| 2. | bili ste ranjavali |
| 3. | bili su ranjavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ranjavaj |
| množina | |
| 1. | ranjavajmo |
| 2. | ranjavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ranjavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ranjavao, ranjavala, ranjavalo | |
| ranjavali, ranjavale, ranjavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ranjavan, ranjavana, ranjavano | |
| ranjavani, ranjavane, ranjavana | |