raspamétiti se
raspamétiti se svrš. 〈prez. raspàmētīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. raspàmēćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raspametiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raspametim |
| 2. | raspametiš |
| 3. | raspameti |
| množina | |
| 1. | raspametimo |
| 2. | raspametite |
| 3. | raspamete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raspametit ću |
| 2. | raspametit ćeš |
| 3. | raspametit će |
| množina | |
| 1. | raspametit ćemo |
| 2. | raspametit ćete |
| 3. | raspametit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | raspametih |
| 2. | raspameti |
| 3. | raspameti |
| množina | |
| 1. | raspametismo |
| 2. | raspametiste |
| 3. | raspametiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspametio sam |
| 2. | raspametio si |
| 3. | raspametio je |
| množina | |
| 1. | raspametili smo |
| 2. | raspametili ste |
| 3. | raspametili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raspametio |
| 2. | bio si raspametio |
| 3. | bio je raspametio |
| množina | |
| 1. | bili smo raspametili |
| 2. | bili ste raspametili |
| 3. | bili su raspametili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raspameti |
| množina | |
| 1. | raspametimo |
| 2. | raspametite |
| glagolski prilog prošli | |
| raspametivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raspametio, raspametila, raspametilo | |
| raspametili, raspametile, raspametila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raspamećen, raspamećena, raspamećeno | |
| raspamećeni, raspamećene, raspamećena | |
Definicija
izgubiti pamet, sići s uma, izgubiti moć rasuđivanja (u prenesenom smislu: od fascinacije čime, zaljubljenosti i sl.) [raspametio se od radosti]
Etimologija
✧ raz- + v. pamet
