razgovárati
razgovárati (, o čemu) nesvrš. 〈prez. razgòvārām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razgovarati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razgovaram |
| 2. | razgovaraš |
| 3. | razgovara |
| množina | |
| 1. | razgovaramo |
| 2. | razgovarate |
| 3. | razgovaraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razgovarat ću |
| 2. | razgovarat ćeš |
| 3. | razgovarat će |
| množina | |
| 1. | razgovarat ćemo |
| 2. | razgovarat ćete |
| 3. | razgovarat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgovarah |
| 2. | razgovaraše |
| 3. | razgovaraše |
| množina | |
| 1. | razgovarasmo |
| 2. | razgovaraste |
| 3. | razgovarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgovarao sam |
| 2. | razgovarao si |
| 3. | razgovarao je |
| množina | |
| 1. | razgovarali smo |
| 2. | razgovarali ste |
| 3. | razgovarali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razgovarao |
| 2. | bio si razgovarao |
| 3. | bio je razgovarao |
| množina | |
| 1. | bili smo razgovarali |
| 2. | bili ste razgovarali |
| 3. | bili su razgovarali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razgovaraj |
| množina | |
| 1. | razgovarajmo |
| 2. | razgovarajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razgovarajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razgovarao, razgovarala, razgovaralo | |
| razgovarali, razgovarale, razgovarala | |
Definicija
| 1. | riječima razmjenjivati misli, stavove itd. |
| 2. | pričati s kim u neposrednom doticaju [razgovarati o djeci] |
| 3. | voditi s kim razgovor; govoriti [razgovarati na engleskom] |
