razgŕnuti
razgŕnuti (što) svrš. 〈prez. ràzgṟnēm, pril. pr. -ūvši, aor. razgŕnuh, prid. trp. ràzgṟnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razgrnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razgrnem |
| 2. | razgrneš |
| 3. | razgrne |
| množina | |
| 1. | razgrnemo |
| 2. | razgrnete |
| 3. | razgrnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razgrnut ću |
| 2. | razgrnut ćeš |
| 3. | razgrnut će |
| množina | |
| 1. | razgrnut ćemo |
| 2. | razgrnut ćete |
| 3. | razgrnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razgrnuh |
| 2. | razgrnu |
| 3. | razgrnu |
| množina | |
| 1. | razgrnusmo |
| 2. | razgrnuste |
| 3. | razgrnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgrnuo sam |
| 2. | razgrnuo si |
| 3. | razgrnuo je |
| množina | |
| 1. | razgrnuli smo |
| 2. | razgrnuli ste |
| 3. | razgrnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razgrnuo |
| 2. | bio si razgrnuo |
| 3. | bio je razgrnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo razgrnuli |
| 2. | bili ste razgrnuli |
| 3. | bili su razgrnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razgrni |
| množina | |
| 1. | razgrnimo |
| 2. | razgrnite |
| glagolski prilog prošli | |
| razgrnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razgrnuo, razgrnula, razgrnulo | |
| razgrnuli, razgrnule, razgrnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razgrnut, razgrnuta, razgrnuto | |
| razgrnuti, razgrnute, razgrnuta | |
Definicija
| 1. | skinuti gornji sloj onoga što je zgrnuto, skupljeno na gomilu [razgrnuti pepeo] |
| 2. | rastvoriti ono što je zatvoreno, sklopljeno; raskopčati [razgrnuti kaput] |
