Hrvatski jezični portal

1.	koji ima bijelu boju, boju snijega, mlijeka i sl. [bijel bjelcat, razg. (pojačano značenje) vrlo bijel; potpuno bijel; u po bijela dana usred dana; danju, kad se sve vidi]
2.	koji je u opreci prema nečemu tamnom iste vrste [bijelo grožđe; bijelo vino; (na) bijelo tako da se ne upotrijebi u priređivanju jela koncentrat rajčice (npr. riža (na) bijelo)], opr. crn (u jeziku dok u opažajnom svijetu može biti žut, zelen itd.)

∆ bijela flota razg. brodovi (ob. putnički) koji su obojeni bijelom bojom (nekoć jasna razlika prema tradicionalnim bojama drvenih brodova);
Bijela garda pov. postrojbe koje su u Rusiji, nakon Oktobarske revolucije 1917, sudjelovale u građanskom ratu protiv Crvene armije; bjelogardijci;
bijela knjiga službeno izdanje dokumenta, obično u bijelom uvezu, kojim vlada neke države nastoji objasniti javnosti stavove o nekom važnom (ob. spornom) pitanju;
bijela krvna zrnca, v. leukociti;
Bijela kuća 1. službena rezidencija predsjednika SAD-a u Washingtonu 2. pren. sam predsjednik i njegovi najbliži suradnici;
bijela kuga term. u demografiji, naziv za pojavu nižeg nataliteta od mortaliteta u nekom kraju, što dovodi do smanjenja broja stanovnika;
bijela riba naziv za ribe koje obitavaju na kamenu dnu (npr. škarpina, kirnja, murina i sl.);
bijela tehnika razg. elektrotehnički strojevi i aparati namijenjeni domaćinstvu kojima je temeljna boja ob. bijela (frižider, stroj za pranje suđa i rublja i sl.);
bijela udovica žena kojoj je muž nestao (u ratu, otišao u nepoznatom smjeru itd.);
bijela vrana tko se ističe, osobitošću odskače od svoje sredine;
bijela zastava vojn. znak što ga ističu pojedinci ili jedinice oružanog sukoba da se prekine vatra radi vođenja pregovora ili predaje;
bijele noći meteor. spajanje večernjeg astronomskog sumraka (suton) s početkom jutarnjeg sumraka (svitanje);
bijeli bun bot. zaštićena, ljekovita i otrovna biljka (Scopolia carniolica) iz porodice pomoćnica (Solanaceae); bunika/bunjika;
bijeli fratar, v. dominikanac;
bijeli cvijet pat. prekomjerno lučenje bjelkastog iscjetka iz rodnice ob. simptom infekcija i upala spolnih organa; bijelo pranje;
Bijeli Hrvati pov. prema povijesnim izvorima, Hrvati koji su bili nastanjeni na području današnje Poljske i Češke od kojih su se odvojili oni koji su se u 7. st. doselili na prostore današnje Dalmacije;
bijeli lim tehn. pokositreni čelični lim;
bijeli metal tehn. legura na osnovi kositra, olova ili drugih metala niskog tališta;
bijeli ovratnici sociol. radnici koji ne rade fizički posao (npr. službenici, učitelji i svi uposleni na adminitrativnim poslovima);
bijeli patuljak astron. zvijezda malih dimenzija i velike gustoće;
bijeli sport razg. naziv za tenis;
bijeli štrajk razg. metafora za nedovoljno zalaganje na poslu;
bijelo dijete slabo dijete, kojem se poznaju žile;
bijelo pivo razg. svijetlo pivo;
bijelo pranje = bijeli cvijet;
crno-bijela tehnika, crno-bijeli film 1. usp. film (1) 2. pren. prikazivanje činjenica u krajnostima, tako da se vidi samo dobro i samo loše, obično pristrano;
crno-bijelo razg. opisano samo u krajnostima

⃟ čuvaj bijele pare/novce za crne dane posl. štedi za starost i nevolju;
(biti) na bijelom hljebu/kruhu 1. pov. čekati izvršenje smrtne kazne (noć prije izvršenja smrtne kazne osuđenom se poslužuje po nekim običajima bijeli kruh kao posljednji obrok u životu) 2. pren. biti u velikoj nevolji, čekati veliko zlo 3. nakn. shv. biti, živjeti u blagostanju (bijeli kruh je simbol dobrog stanja i obilja, za razliku od kukuruznog), usp. žuto za žuto, v. žut ⃟;
ni bijele (da bi rekao) samo šuti, ni jedne riječi

♦ m. os. imena, rij. zast.: Bjèlibor, Bjèlimir, Bjèloslav i sl.
◊ pr. (uglavnom nadimačka prema boji kose ili puti): Bélac (150, Istra), Bèlačić (310, Zagorje), Bèlāj (180, Prigorje, Slavonija), Belájić, Bèlak (430, Samobor, sred. Dalmacija), Belamárić (420, Šibenik, S Dalmacija, Marija), Bȅlān (390, Pokuplje, Kordun), Bèlančić (490, Ogulin, okolica Zagreba), Bèlanić (140, Primorje, Labin), Belánović (140, Zagorje, Slavonija), Bèlas (500, Trogir, Zagorje), Bèlavić (720, Duga Resa, Pokuplje), Bȇlčić (370, Turopolje, Banovina), Bèlec (Bélec) (400, Podravina, Međimurje), Bèlenčić, Bèletić (290, Buje, Istra), Bȇlī (140, Varaždin, Slavonija), Bèlić (Bélić) (1120, posvuda), Bèlina (370, Zabok, Zagorje), Bèlinić (350, Zagorje), Bélkić, Bélko (140, Zagorje, Podravina), Bélković (Koprivnica, Slunj, Ivanić Grad), Belòbaba (Karlovac), Belòbradić (Slavonija), Bèlobrk, Beloglávec (Sisak, Zagreb), Belìkapić (Vukovar), Bèloša (120, Prigorje) Belóšević (1300, Zagorje, Prigorje), Bèlošić (120, Sv. Ivan Zelina), Bèlović (245, Međimurje), Bèlušić (550, Labin, Istra), Bèljāk (330, Samobor, Zagorje), Bȅljān (790, Delnice, Slavonija, Zagora), Bijélac (Banovina), Bijélić (2340, Kordun, Banovina, Zagora, uglavnom pravosl.), Bìlač (sred. Dalmacija), Bìlačić (Nova Gradiška, Vinkovci), Bìlać (180, sred. Dalmacija, Zagora), Bilájac (Primorje, Istra), Bȉlaković, Bȉlan (360, Dalmacija), Bilàndžīć (830, Sinj, sred. Dalmacija), Bilàndžija (440, Z Slavonija, Zagreb), Bilánović (170, Lastovo, sred. Dalmacija), Bìlešić (Nova Gradiška, Ivanić Grad), Bȉleta (Pula, Rijeka), Bìletić (Istra), Bȋlī (Daruvar, Ivanić Grad), Bȉličić (340, okolica Karlovca), Bílić (4660, sred. Dalmacija), Bilínović, Bìlišić, Bìlobrk, Bilòđerić (Sinj, Split, Dubrovnik), Bìloglav, Bilògrević (Nova Gradiška, Novska), Bilòjelić (Split), Bìlokapić, Bilòkosić, Bìlonić (360, Sinj, sred. Dalmacija), Bìloslav (Istra), Bìlosnić (100, Zadar, Rijeka), Bìloš (340, Imotski, sred. Dalmacija), Bȉlota (Trogir, Split), Bìlović (Otočac, Virovitica, Senj), Bìluš (260, sred. Dalmacija), Bìlušić (400, Zagreb, okolica Šibenika), Bìljāk (110, Split, Kaštela), Biljáković (Šibenik, Split, Zadar), Bjelájac, Bjèlan (250, Knin), Bjelánović (490, Knin, Bukovica, Banovina), Bjélčić (Krapina, Duga Resa, Pakrac), Bjélī (Zagreb, Osijek), Bjèlica (120, Baranja, I Slavonija), Bjélić (650, Knin, Z Slavonija), Bjèlinić (Knin, Gračac), Bjèlīš (300, Metković, Split, Ploče), Bjèlivuk (190, Vojnić, Kordun), Bjelògravić (Sisak, Moslavina), Bjelògrlić (Osijek, Zadar), Bjelòpera (Dubrovnik, Bjelovar, Metković), Bjèloš (210, Karlovac, Slavonija), Bjelóšević (Rijeka, Nova Gradiška), Bjéljac (100, Slunj, Banovina), usp. Bianchi (izg. Bjȃnki) (Dalmacija, Istra, tal.), Biankíni (Zagreb, Zagorje, ← tal.), Fèher (150, Baranja, ← mađ.), Weiss (izg. Vàjs) (110, Zagreb, njem.), Vàjs (Zagreb, Slavonija, ← njem.)
◊ hidronim.: Bèlica (pritok Kupe), Bijȇlā (pritok Pakre), Bjèlek (pritok Kašine) i sl. te složena imena tipa: Bijela lokva, Bijeli potok, Bijelo vrelo i sl.; (vrlo često u imenima naselja): Bȇlā (Novi Marof, 78 stan.), Bȇlā Gorìca (Grad Zagreb, 162 stan.), Bȇlā Lòza (Našice, 288 stan.), Bȇlā Vòdica (Delnice, 30 stan.), Bȅlāj (Duga Resa, 180 stan.; Pazin, 34 stan.), Bȅlājskā Vìnica (Duga Resa, 206 stan.), Bȅlājskē Poljìce (Duga Resa, 605 stan.), Bȅlājskī Màlinci (Duga Resa, 46 stan.), Bèlavići (Pula, 23 stan.; Duga Resa, 416 stan.), Bélčići (Jastrebarsko, 106 stan.), Bélec (Zlatar, 469 stan.), Bȅlēj (Cres-Lošinj, 72 stan.), Bèlgrad (Crikvenica, 12 stan.), Bȇlī (Cres-Lošinj, 38 stan.), Bȇlō (Delnice, 23 stan.), Bȇlō Sèlo (Delnice, 141 stan.), Beloslávec (Sveti Ivan Zelina, 330 stan.), Bèlošići (Ozalj, 93 stan.), Bijȇlā (Daruvar, 185 stan.), Bijȇlā Stijéna (Nova Gradiška, 50 stan.), Bijȇlē Vòde (Glina, 371 stan.), Bijȇlē Zȅmlje (Buje, 93 stan.), Bijȇlī Klánac (Karlovac, 31 stan.), Bijȇlī Vȋr (Metković, 385 stan.), Bijȇlnīk (Petrinja, 202 stan.), Bijélō Bȑdo (Osijek, 2400 stan.), Bílā Vlàka (Benkovac, 221 stan.), Bȉlāj (Gospić, 330 stan.), Bȋlē (Crikvenica, 13 stan.), Bȋlī Brȋg (Nova Gradiška, 423 stan.), Bìlice (Požega, 179 stan.; Šibenik, 1643 stan.), Bìlišane (Obrovac, 857 stan.)

✧ prasl. i stsl. bělъ (rus. bélyj, polj. biały) ≃ skr. bhālam: sjaj