savínuti
savínuti svrš. 〈prez. sàvīnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. sàvīnūt〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| savinuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | savinem |
| 2. | savineš |
| 3. | savine |
| množina | |
| 1. | savinemo |
| 2. | savinete |
| 3. | savinu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | savinut ću |
| 2. | savinut ćeš |
| 3. | savinut će |
| množina | |
| 1. | savinut ćemo |
| 2. | savinut ćete |
| 3. | savinut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | savinuh |
| 2. | savinu |
| 3. | savinu |
| množina | |
| 1. | savinusmo |
| 2. | savinuste |
| 3. | savinuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | savinuo sam |
| 2. | savinuo si |
| 3. | savinuo je |
| množina | |
| 1. | savinuli smo |
| 2. | savinuli ste |
| 3. | savinuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam savinuo |
| 2. | bio si savinuo |
| 3. | bio je savinuo |
| množina | |
| 1. | bili smo savinuli |
| 2. | bili ste savinuli |
| 3. | bili su savinuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | savini |
| množina | |
| 1. | savinimo |
| 2. | savinite |
| glagolski prilog prošli | |
| savinuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| savinuo, savinula, savinulo | |
| savinuli, savinule, savinula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| savinut, savinuta, savinuto | |
| savinuti, savinute, savinuta | |
Definicija
v. saviti
Etimologija
✧ vidi sàviti
