sȅbe
sȅbe zam. (povratno-posvojna) 〈G D sȅbi/si, A sȅbe/se, L sȅbi, I sȍbōm〉
Definicija
| 1. | zamjenjuje svako gramatičko lice u jednini i množini kada se subjekt ne izriče ponovno u jednom od kosih padeža [poslovođa voli imati dobre radnike blizu sebe: blizu poslovođe; mladić je laskao sebi i drugima: mladiću i drugima] |
| 2. | značenjem odstupa od zamjenjivanja [netko bi htio sve uzeti za sebe/sebi → za nekoga] |
Frazeologija
⃟ A. biti na se reg. biti svojeglav, biti na svoju ruku;
držati do sebe poštovati sam sebe, misliti na svoj glas, imati samopoštovanja;
ići od sebe vršiti veliku nuždu (pristojan oblik izražavanja u nekim dijelovima građanskog društva i u nekim generacijama);
ne znati za se 1. izgubiti svijest 2. ne biti svjestan svoje osobe, ne biti samostalan i sposoban brinuti se o sebi (ob. o djeci);
(biti) izvan sebe (od radosti itd.) u velikom uzbuđenju;
naći sebe usmjeriti se, postati svjestan svojih želja i namjera;
polagati na sebe (na se) držati do svoga dobrog života;
poznavati sebe znati svoje mogućnosti, svoje dobre i loše strane;
preuzeti na sebe (preuzeti na se) primiti odgovornost za što;
sebe samog svoje osobe, svoje osobnosti, svoje ličnosti, svoga personaliteta, svoga bića [osuđen da ostane glumac sebe samog, zamjenik vlastitog bića, čovjek vidi da sve što može saznati od čovjeka ostaje puki simbol];
u se i na se pejor. gledajući samo trenutno zadovoljenje tjelesnih potreba a ne trajne vrijednosti;
uvući se u sebe (uvući se u se) 1. skupiti se (u pranju i sl.) 2. biti snužden, pokunjen, potišten;
uzdati se u se i u svoje kljuse računati samo na vlastite sposobnosti i snagu;
uzeti na sebe 1. preuzeti kao obvezu 2. prebaciti na se kao krivnju ili odgovornost;
za sebe 1. (za se) u svom interesu [radi za sebe/za se] 2. poseban, osobito [to je nešto za sebe; to je stvar za sebe];
za sebe i svoje (za se i svoje) formula na obiteljskim grobnicama koju ispisuje onaj koji je izgradio;
B. doći (k) sebi 1. povratiti se iz bolesti, nemoći, nesvjestice 2. pribrati se, prestati se zanositi iluzijama;
kao ni sebi ni svome, v. svoj ⃟;
prema sebi u skladu sa svojom vrijednošću;
samo po sebi kao objektivna datost, po sebi, po svom bitku;
sve sebi (hoće, uzima i sl.) vrlo je sebičan, gramziv je;
tko ne zna sebi ne zna ni drugome, v. drugi ⃟
držati do sebe poštovati sam sebe, misliti na svoj glas, imati samopoštovanja;
ići od sebe vršiti veliku nuždu (pristojan oblik izražavanja u nekim dijelovima građanskog društva i u nekim generacijama);
ne znati za se 1. izgubiti svijest 2. ne biti svjestan svoje osobe, ne biti samostalan i sposoban brinuti se o sebi (ob. o djeci);
(biti) izvan sebe (od radosti itd.) u velikom uzbuđenju;
naći sebe usmjeriti se, postati svjestan svojih želja i namjera;
polagati na sebe (na se) držati do svoga dobrog života;
poznavati sebe znati svoje mogućnosti, svoje dobre i loše strane;
preuzeti na sebe (preuzeti na se) primiti odgovornost za što;
sebe samog svoje osobe, svoje osobnosti, svoje ličnosti, svoga personaliteta, svoga bića [osuđen da ostane glumac sebe samog, zamjenik vlastitog bića, čovjek vidi da sve što može saznati od čovjeka ostaje puki simbol];
u se i na se pejor. gledajući samo trenutno zadovoljenje tjelesnih potreba a ne trajne vrijednosti;
uvući se u sebe (uvući se u se) 1. skupiti se (u pranju i sl.) 2. biti snužden, pokunjen, potišten;
uzdati se u se i u svoje kljuse računati samo na vlastite sposobnosti i snagu;
uzeti na sebe 1. preuzeti kao obvezu 2. prebaciti na se kao krivnju ili odgovornost;
za sebe 1. (za se) u svom interesu [radi za sebe/za se] 2. poseban, osobito [to je nešto za sebe; to je stvar za sebe];
za sebe i svoje (za se i svoje) formula na obiteljskim grobnicama koju ispisuje onaj koji je izgradio;
B. doći (k) sebi 1. povratiti se iz bolesti, nemoći, nesvjestice 2. pribrati se, prestati se zanositi iluzijama;
kao ni sebi ni svome, v. svoj ⃟;
prema sebi u skladu sa svojom vrijednošću;
samo po sebi kao objektivna datost, po sebi, po svom bitku;
sve sebi (hoće, uzima i sl.) vrlo je sebičan, gramziv je;
tko ne zna sebi ne zna ni drugome, v. drugi ⃟
Etimologija
✧ prasl. i stsl. sebe (rus. sebjá, polj. siebie) ≃ lat. (D jd) sibi: sebi
