promètati
promètati (što, se) nesvrš. 〈prez. pròmećēm, pril. sad. -ećūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prometati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | promećem |
| 2. | promećeš |
| 3. | promeće |
| množina | |
| 1. | promećemo |
| 2. | promećete |
| 3. | promeću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prometat ću |
| 2. | prometat ćeš |
| 3. | prometat će |
| množina | |
| 1. | prometat ćemo |
| 2. | prometat ćete |
| 3. | prometat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prometah |
| 2. | prometaše |
| 3. | prometaše |
| množina | |
| 1. | prometasmo |
| 2. | prometaste |
| 3. | prometahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prometao sam |
| 2. | prometao si |
| 3. | prometao je |
| množina | |
| 1. | prometali smo |
| 2. | prometali ste |
| 3. | prometali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prometao |
| 2. | bio si prometao |
| 3. | bio je prometao |
| množina | |
| 1. | bili smo prometali |
| 2. | bili ste prometali |
| 3. | bili su prometali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | promeći |
| množina | |
| 1. | promećimo |
| 2. | promećite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| promećući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prometao, prometala, prometalo | |
| prometali, prometale, prometala | |
Definicija
| 1. | v. prometnuti |
| 2. | (se) snalaziti se u teškoćama svakodnevnog života; spodbijati se, deverati |
