prìvūći
prìvūći svrš. 〈prez. privúčem, pril. pr. -ūkāvši, imp. privúci, prid. rad. prìvūkao/prìvūkla ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| privući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | privučem |
| 2. | privučeš |
| 3. | privuče |
| množina | |
| 1. | privučemo |
| 2. | privučete |
| 3. | privuku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | privući ću |
| 2. | privući ćeš |
| 3. | privući će |
| množina | |
| 1. | privući ćemo |
| 2. | privući ćete |
| 3. | privući će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | privukoh |
| 2. | privuče |
| 3. | privuče |
| množina | |
| 1. | privukosmo |
| 2. | privukoste |
| 3. | privukoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | privukao sam |
| 2. | privukao si |
| 3. | privukao je |
| množina | |
| 1. | privukli smo |
| 2. | privukli ste |
| 3. | privukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam privukao |
| 2. | bio si privukao |
| 3. | bio je privukao |
| množina | |
| 1. | bili smo privukli |
| 2. | bili ste privukli |
| 3. | bili su privukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | privuci |
| množina | |
| 1. | privucimo |
| 2. | privucite |
| glagolski prilog prošli | |
| privukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| privukao, privukla, privuklo | |
| privukli, privukle, privukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| privučen, privučena, privučeno | |
| privučeni, privučene, privučena | |
Definicija
| 1. | (što) približiti, pritegnuti sebi ono što je na konopcu, na lancu itd. [privući čamac] |
| 2. | (koga) nagovarajući, pozivajući koga učiniti da dođe |
| 3. | (koga) pokrenuti, potaći koga, izazvati u koga volju, želju da sudjeluje u čemu, da se počne zanimati čime [privući publiku] |
| 4. | (se) a. djelovanjem kakve sile približiti se međusobno b. pren. prikradajući se približiti se čemu; prišuljati se |
Frazeologija
⃟ privući pažnju, privući pozornost izazvati pažnju, pozornost, pobuditi zanimanje
Etimologija
✧ pri- + v. vući
