prìvūći
prìvūći svrš. 〈prez. privúčem, pril. pr. -ūkāvši, imp. privúci, prid. rad. prìvūkao/prìvūkla ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
privući | |
prezent | |
jednina | |
1. | privučem |
2. | privučeš |
3. | privuče |
množina | |
1. | privučemo |
2. | privučete |
3. | privuku |
futur | |
jednina | |
1. | privući ću |
2. | privući ćeš |
3. | privući će |
množina | |
1. | privući ćemo |
2. | privući ćete |
3. | privući će |
aorist | |
jednina | |
1. | privukoh |
2. | privuče |
3. | privuče |
množina | |
1. | privukosmo |
2. | privukoste |
3. | privukoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | privukao sam |
2. | privukao si |
3. | privukao je |
množina | |
1. | privukli smo |
2. | privukli ste |
3. | privukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam privukao |
2. | bio si privukao |
3. | bio je privukao |
množina | |
1. | bili smo privukli |
2. | bili ste privukli |
3. | bili su privukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | privuci |
množina | |
1. | privucimo |
2. | privucite |
glagolski prilog prošli | |
privukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
privukao, privukla, privuklo | |
privukli, privukle, privukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
privučen, privučena, privučeno | |
privučeni, privučene, privučena |
1. | (što) približiti, pritegnuti sebi ono što je na konopcu, na lancu itd. [privući čamac] |
2. | (koga) nagovarajući, pozivajući koga učiniti da dođe |
3. | (koga) pokrenuti, potaći koga, izazvati u koga volju, želju da sudjeluje u čemu, da se počne zanimati čime [privući publiku] |
4. | (se) a. djelovanjem kakve sile približiti se međusobno b. pren. prikradajući se približiti se čemu; prišuljati se |