pròvūći
pròvūći (se, koga, što) svrš. 〈prez. provúčem, pril. pr. -ukāvši, imp. provúci, prid. rad. pròvūkao, prid. trp. provùčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| provući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | provučem |
| 2. | provučeš |
| 3. | provuče |
| množina | |
| 1. | provučemo |
| 2. | provučete |
| 3. | provuku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | provući ću |
| 2. | provući ćeš |
| 3. | provući će |
| množina | |
| 1. | provući ćemo |
| 2. | provući ćete |
| 3. | provući će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | provukoh |
| 2. | provuče |
| 3. | provuče |
| množina | |
| 1. | provukosmo |
| 2. | provukoste |
| 3. | provukoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | provukao sam |
| 2. | provukao si |
| 3. | provukao je |
| množina | |
| 1. | provukli smo |
| 2. | provukli ste |
| 3. | provukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam provukao |
| 2. | bio si provukao |
| 3. | bio je provukao |
| množina | |
| 1. | bili smo provukli |
| 2. | bili ste provukli |
| 3. | bili su provukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | provuci |
| množina | |
| 1. | provucimo |
| 2. | provucite |
| glagolski prilog prošli | |
| provukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| provukao, provukla, provuklo | |
| provukli, provukle, provukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| provučen, provučena, provučeno | |
| provučeni, provučene, provučena | |
Definicija
| 1. | (što) progurati kroza što; prodjenuti, udjenuti [provući konac kroz ušicu igle] |
| 2. | (koga, što) vukući premjestiti, pronijeti kroza što, između čega [provući plijen kroz grmlje] |
| 3. | (se) a. proći, probiti se kroz kakav uski prolaz, otvor, pukotinu b. proći neprimjetno, potajno, ušuljati se c. pren. vješto proći kroz kakve teškoće d. teško proći na ispitu, jedva položiti |
Frazeologija
⃟ provući (kome što) kroz uši vješto i namjerno obavijestiti koga o čemu
Etimologija
✧ pro-4 + v. vući
