pròreći
pròreći (što, kome) svrš. 〈prez. prorèčēm/-reknēm, pril. pr. -rekāvši, prid. trp. prorèčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| proreći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | proreknem / prorečem |
| 2. | prorekneš / prorečeć |
| 3. | prorekne / proreče |
| množina | |
| 1. | proreknemo / prorečemo |
| 2. | proreknete / prorečete |
| 3. | proreknu / proreku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | proreći ću |
| 2. | proreći ćeš |
| 3. | proreći će |
| množina | |
| 1. | proreći ćemo |
| 2. | proreći ćete |
| 3. | proreći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prorekoh |
| 2. | proreče |
| 3. | proreče |
| množina | |
| 1. | prorekosmo |
| 2. | prorekoste |
| 3. | prorekoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prorekao sam |
| 2. | prorekao si |
| 3. | prorekao je |
| množina | |
| 1. | prorekli smo |
| 2. | prorekli ste |
| 3. | prorekli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prorekao |
| 2. | bio si prorekao |
| 3. | bio je prorekao |
| množina | |
| 1. | bili smo prorekli |
| 2. | bili ste prorekli |
| 3. | bili su prorekli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prorekni / proreci |
| množina | |
| 1. | proreknimo / prorecimo |
| 2. | proreknite / prorecite |
| glagolski prilog prošli | |
| prorekavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prorekao, prorekla, proreklo | |
| prorekli, prorekle, prorekla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prorečen, prorečena, prorečeno | |
| prorečeni, prorečene, prorečena | |
Definicija
unaprijed reći, pretkazati što će biti (o sudbini i velikim događajima) [proreći smak svijeta; proreći rat; proreći opći potop; proreći sudbinu]
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Pròročić (Zagreb, Rab), Proróković (180, Zadar)
