pròniknuti
pròniknuti (prònići) (u što) svrš. 〈prez. pròniknēm, pril. pr. -ūvši, imp. prònikni, prid. rad. pròniknuo (prònikao)/pròniknula (prònikla) ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pronići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | proniknem |
| 2. | pronikneš |
| 3. | pronikne |
| množina | |
| 1. | proniknemo |
| 2. | proniknete |
| 3. | proniknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pronići ću |
| 2. | pronići ćeš |
| 3. | pronići će |
| množina | |
| 1. | pronići ćemo |
| 2. | pronići ćete |
| 3. | pronići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pronikoh |
| 2. | proniče |
| 3. | proniče |
| množina | |
| 1. | pronikosmo |
| 2. | pronikoste |
| 3. | pronikoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pronikao sam |
| 2. | pronikao si |
| 3. | pronikao je |
| množina | |
| 1. | pronikli smo |
| 2. | pronikli ste |
| 3. | pronikli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pronikao |
| 2. | bio si pronikao |
| 3. | bio je pronikao |
| množina | |
| 1. | bili smo pronikli |
| 2. | bili ste pronikli |
| 3. | bili su pronikli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pronikni |
| množina | |
| 1. | proniknimo |
| 2. | proniknite |
| glagolski prilog prošli | |
| pronikavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pronikao, pronikla, proniklo | |
| pronikli, pronikle, pronikla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| proniknut, proniknuta, proniknuto | |
| proniknuti, proniknute, proniknuta | |
Definicija
| 1. | (u što) prodrijeti u što mišlju, shvatiti bit čega |
| 2. | (koga) obuzeti, prožeti čim (osjećajem, uvjerenjem, idejom) |
Etimologija
✧ pro-4 + v. niknuti (nići)
