nȉknuti
nȉknuti (nići) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. nȉkni, aor. nȉknuh/nȉkoh, prid. rad. nȉknuo/nȉkao, pril. pr. nȉknūvši/nȉkāvši〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nići | |
prezent | |
jednina | |
1. | niknem |
2. | nikneš |
3. | nikne |
množina | |
1. | niknemo |
2. | niknete |
3. | niknu |
futur | |
jednina | |
1. | nići ću |
2. | nići ćeš |
3. | nići će |
množina | |
1. | nići ćemo |
2. | nići ćete |
3. | nići će |
aorist | |
jednina | |
1. | nikoh |
2. | niče |
3. | niče |
množina | |
1. | nikosmo |
2. | nikoste |
3. | nikoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nikao sam |
2. | nikao si |
3. | nikao je |
množina | |
1. | nikli smo |
2. | nikli ste |
3. | nikli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nikao |
2. | bio si nikao |
3. | bio je nikao |
množina | |
1. | bili smo nikli |
2. | bili ste nikli |
3. | bili su nikli |
imperativ | |
jednina | |
2. | nikni |
množina | |
1. | niknimo |
2. | niknite |
glagolski prilog prošli | |
nikavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nikao, nikla, niklo | |
nikli, nikle, nikla | |
glagolski pridjev pasivni | |
niknut, niknuta, niknuto | |
niknuti, niknute, niknuta |
1. | prirodnim rastom iz zemlje ili tkiva pojaviti se na površini (biljka, zubi) |
2. | pren. a. pojaviti se ili ukazati se pogledu naglo kao da je izniklo b. nastati, pojaviti se negdje ili na nekom području (ideje, pokreti itd.) |