Hrvatski jezični portal

nȉknuti

nȉknuti (nići) svrš.prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. nȉkni, aor. nȉknuh/nȉkoh, prid. rad. nȉknuo/nȉkao, pril. pr. nȉknūvši/nȉkāvši〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
nići
 
prezent
jednina
1. niknem
2. nikneš
3. nikne
množina
1. niknemo
2. niknete
3. niknu
 
futur
jednina
1. nići ću
2. nići ćeš
3. nići će
množina
1. nići ćemo
2. nići ćete
3. nići će
 
aorist
jednina
1. nikoh
2. niče
3. niče
množina
1. nikosmo
2. nikoste
3. nikoše
 
perfekt
jednina
1. nikao sam
2. nikao si
3. nikao je
množina
1. nikli smo
2. nikli ste
3. nikli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam nikao
2. bio si nikao
3. bio je nikao
množina
1. bili smo nikli
2. bili ste nikli
3. bili su nikli
 
imperativ
jednina
2. nikni
množina
1. niknimo
2. niknite
 
glagolski prilog prošli
nikavši
 
glagolski pridjev aktivni
nikao, nikla, niklo
nikli, nikle, nikla
 
glagolski pridjev pasivni
niknut, niknuta, niknuto
niknuti, niknute, niknuta
Definicija
1. prirodnim rastom iz zemlje ili tkiva pojaviti se na površini (biljka, zubi)
2. pren. a. pojaviti se ili ukazati se pogledu naglo kao da je izniklo b. nastati, pojaviti se negdje ili na nekom području (ideje, pokreti itd.)
Etimologija
prasl. *niknǫti (stsl. vъz-niknǫti, rus. níknut', polj. wniknąć), lit. nikti: baciti se ? ≃ grč. neȋkos: svađa