propísati
propísati svrš. 〈prez. pròpīšēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. pròpīsān〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| propisati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | propišem |
| 2. | propišeš |
| 3. | propiše |
| množina | |
| 1. | propišemo |
| 2. | propišete |
| 3. | propišu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | propisat ću |
| 2. | propisat ćeš |
| 3. | propisat će |
| množina | |
| 1. | propisat ćemo |
| 2. | propisat ćete |
| 3. | propisat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | propisah |
| 2. | propisa |
| 3. | propisa |
| množina | |
| 1. | propisasmo |
| 2. | propisaste |
| 3. | propisaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | propisao sam |
| 2. | propisao si |
| 3. | propisao je |
| množina | |
| 1. | propisali smo |
| 2. | propisali ste |
| 3. | propisali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam propisao |
| 2. | bio si propisao |
| 3. | bio je propisao |
| množina | |
| 1. | bili smo propisali |
| 2. | bili ste propisali |
| 3. | bili su propisali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | propiši |
| množina | |
| 1. | propišimo |
| 2. | propišite |
| glagolski prilog prošli | |
| propisavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| propisao, propisala, propisalo | |
| propisali, propisale, propisala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| propisan, propisana, propisano | |
| propisani, propisane, propisana | |
| 1. | (što) izdati propis, urediti aktom koji što određuje [propisati normative] |
| 2. | () razg. početi pisati |