Hrvatski jezični portal

1.	a. neograničena protežitost, ukupnost odnosa u svim dimenzijama i pravcima b. fil. zajedno s vremenom osnovni oblik ili kategorija postojanja materijalnoga svijeta
2.	a. dio Zemljine površine različite veličine b. ograničen dio površine na koji se može što smjestiti [stambeni prostor; skladišni prostor]
3.	mat. pojam koji u elementarnoj matematici obično podrazumijeva trodimenzionalni realni prostor s euklidskom geometrijom; različita poopćenja vode do važnih struktura kao što su: [vektorski prostor; metrički prostor; topološki prostor]
4.	razg. razmak

∆ borbeni prostor sport prostor u kojem se odigrava borba;
brisani prostor vojn. prostor izložen neprijateljskoj vatri;
kazneni prostor sport prostor (u nogometu) omeđen crtama unutar kojega se prekršaji kažnjavaju slobodnim udarcem s 11 metara, šesnaesterac;
kozmički, svemirski prostor astron. svemir, kozmos;
mrtvi prostor vojn. komad zemljišta na kojemu se cilj ne može gađati;
ničiji prostor dio zemljine površine između dvije zaraćene strane;
stambeni prostor veličina stana izražena brojem prostorija ili kvadratnim metrima;
startni prostor sport polazna točka na natjecanjima;
zračni prostor prostor nad državom po kojem, bez dopuštenja, ne smiju letjeti tuđi avioni;
zrakoprazni prostor fiz. prostor u kojem nema zraka, vakuum;
životni prostor 1. biol. prostor potreban za život biljaka i životinja 2. ideol. pov. pojam prostora potrebnog za život naroda [osvojiti mnogo životnog prostora a. vojn. osvojiti veliko područje ratišta b. sport dobrom taktikom približiti se protivničkim vratima (u nogometu)]

⃟ imati prostora imati dovoljno mjesta i komoditeta (u stanovanju, radu itd.), opr. nemati prostora

✧ prasl. i stsl. prostorъ (rus. prostór, polj. prostor) ≃ v. prostrijeti