pròteći
pròteći svrš. 〈prez. protèčēm, pril. pr. -ekāvši, prid. rad. pròtekao〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| proteći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | proteknem / protečem |
| 2. | protekneš / protečeć |
| 3. | protekne / proteče |
| množina | |
| 1. | proteknemo / protečemo |
| 2. | proteknete / protečete |
| 3. | proteknu / proteku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | proteći ću |
| 2. | proteći ćeš |
| 3. | proteći će |
| množina | |
| 1. | proteći ćemo |
| 2. | proteći ćete |
| 3. | proteći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | protekoh |
| 2. | proteče |
| 3. | proteče |
| množina | |
| 1. | protekosmo |
| 2. | protekoste |
| 3. | protekoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | protekao sam |
| 2. | protekao si |
| 3. | protekao je |
| množina | |
| 1. | protekli smo |
| 2. | protekli ste |
| 3. | protekli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam protekao |
| 2. | bio si protekao |
| 3. | bio je protekao |
| množina | |
| 1. | bili smo protekli |
| 2. | bili ste protekli |
| 3. | bili su protekli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | protekni / proteci |
| množina | |
| 1. | proteknimo / protecimo |
| 2. | proteknite / protecite |
| glagolski prilog prošli | |
| protekavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| protekao, protekla, proteklo | |
| protekli, protekle, protekla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| protečen, protečena, protečeno | |
| protečeni, protečene, protečena | |
| 1. | (kroz što) tekući proći kroza što |
| 2. | () a. početi teći [znoj proteče, ali se motika ne makne] b. proći u vremenu [proteklo je pet godina; vrijeme je proteklo od tada]; minuti, izminuti |