pròvidjeti
pròvidjeti svrš. 〈prez. pròvidīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. pròviđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| providjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | providim |
| 2. | providiš |
| 3. | providi |
| množina | |
| 1. | providimo |
| 2. | providite |
| 3. | provide |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | providjet ću |
| 2. | providjet ćeš |
| 3. | providjet će |
| množina | |
| 1. | providjet ćemo |
| 2. | providjet ćete |
| 3. | providjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | providjeh |
| 2. | providje |
| 3. | providje |
| množina | |
| 1. | providjesmo |
| 2. | providjeste |
| 3. | providješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | providio sam |
| 2. | providio si |
| 3. | providio je |
| množina | |
| 1. | providjeli smo |
| 2. | providjeli ste |
| 3. | providjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam providio |
| 2. | bio si providio |
| 3. | bio je providio |
| množina | |
| 1. | bili smo providjeli |
| 2. | bili ste providjeli |
| 3. | bili su providjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | providi |
| množina | |
| 1. | providimo |
| 2. | providite |
| glagolski prilog prošli | |
| providjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| providio, providjela, providjelo | |
| providjeli, providjele, providjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| proviđen, proviđena, proviđeno | |
| proviđeni, proviđene, proviđena | |
Definicija
| 1. | (se) biti proziran, biti takav da se kroza nj vidi |
| 2. | () vidjeti unaprijed, imati sposobnost prosvjetljenja |
| 3. | (ob. prid. trp.) unaprijed opremiti čime [blagajna proviđena sigurnosnim uređajem] |
