račùnati
račùnati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| računati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | računam |
| 2. | računaš |
| 3. | računa |
| množina | |
| 1. | računamo |
| 2. | računate |
| 3. | računaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | računat ću |
| 2. | računat ćeš |
| 3. | računat će |
| množina | |
| 1. | računat ćemo |
| 2. | računat ćete |
| 3. | računat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | računah |
| 2. | računaše |
| 3. | računaše |
| množina | |
| 1. | računasmo |
| 2. | računaste |
| 3. | računahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | računao sam |
| 2. | računao si |
| 3. | računao je |
| množina | |
| 1. | računali smo |
| 2. | računali ste |
| 3. | računali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam računao |
| 2. | bio si računao |
| 3. | bio je računao |
| množina | |
| 1. | bili smo računali |
| 2. | bili ste računali |
| 3. | bili su računali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | računaj |
| množina | |
| 1. | računajmo |
| 2. | računajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| računajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| računao, računala, računalo | |
| računali, računale, računala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| računan, računana, računano | |
| računani, računane, računana | |
Definicija
| 1. | utvrđivati, određivati pomoću računa, obavljati računsku radnju, izvoditi račun; izračunavati |
| 2. | procjenjivati, određivati cijenu; cijeniti |
| 3. | razg. prebirati u mislima; smišljati, ispitivati [kao računam bolje mi je sutra ustati ranije] |
| 4. | namjeravati, planirati [računati s kim, s čim imati u vidu koga ili što, uzimati u obzir] |
| 5. | (da) nadati se [računam da ćeš doći] |
Frazeologija
⃟ kao računam mislim, domišljam se, namjeravam, planiram [kao računam bolje mi je da sutra ustanem ranije];
računati na koga, na što 1. oslanjati se, uzdati se, misliti na suradnju 2. biti uvjeren u dobivanje čega, očekivati što;
računati se (u što) svrstavati se u kakvu kategoriju, i sl., smatrati se (čim), ubrajati se (u što);
računati u što svrstavati (u neku kategoriju), smatrati za što, ubrajati u što
računati na koga, na što 1. oslanjati se, uzdati se, misliti na suradnju 2. biti uvjeren u dobivanje čega, očekivati što;
računati se (u što) svrstavati se u kakvu kategoriju, i sl., smatrati se (čim), ubrajati se (u što);
računati u što svrstavati (u neku kategoriju), smatrati za što, ubrajati u što
Etimologija
✧ vidi ràčūn
